Suprug i ja smo odmah nakon završetka osnovnih studija počeli da radimo. Nakon par godina tako ustaljenog i monotonog načina života shvatili smo da nam je rano da se “skrasimo” i prihvatimo da će to biti naša svakodnevica narednih nekoliko decenija.
Tada nam je sinula ideja da odemo van granica naše države i da steknemo novo životno iskustvo. Ova ideja je bila u skladu sa mojim ambicijama da se usavršavam i upišem postdiplomske studije. Kanadu smo izabrali zato što se pokazala kao zemlja koja je najviše izašla u susret internacionalnim studentima za vrijeme pandemije koronavirusom.
Naravno, u prilog tome su išle i druge stvari poput klime slične našoj i englesko govorno područje.
Nakon sto smo kontaktirali Elenu i odlučili se da svoju ideju sprovedemo u djelo, Elena i njeni saradnici su nam vodili cijeli proces. Upisala sam postdiplomske studije iz oblasti menadžmenta i računovodstva, na Centennial College iz Toronta.
Od prikupljanja potrebne dokumentacije do kontaktiranja koledža i svega ostalog. Cijeli proces je protekao bez problema. Dobili smo potrebne savjete i preporuke, pa smo bili u mogućnosti da izaberemo adekvatnu instituciju i program. Elena nam je bila velika podrška tako da nije bilo toliko stresno kao što smo očekivali. Odgovor za vizu smo čekali nekoliko mjeseci.
Vezano za dolazak u Kanadu prvi izazov je bio sam ulazak u zemlju s obzirom na to da su tada vazile restrikcije zbog pandemije. Srećom, Kanada je odobrila izuzetak kada su internacionalni studenti u pitanju. Sto se tiče cijelog tog procesa pomoć sam dobila i od savjetnika za internacionalne studente sa fakulteta. Htjela bih da napomenem da u trenutku dolaska mi nismo poznavali nikoga u Kanadi pa nam je zbog toga bilo jako stresno.
Ipak, i tu je sve proteklo u najboljem redu. Nakon dolaska nam je dosta toga bilo jako neobično poput vjeverica na svakom koraku u naseljima do stranaca na ulici koji ti se prijatno osmjehuju. Htjela bih da istaknem da je istina da su Kanađani posebno ljubazni i susretljivi. Sada me ne čudi što se na taj račun često zbijaju šale u američkim filmovima. Nama se Toronto svidio i stvarno ima jako mnogo mjesta da se obiđe i vidi, čineći ovo jednim dragocjenim iskustvom.
Moje studije su bile 100% online, oba semestra. Što se toga tiče bilo je malo izazovnije nego inače jer smo imali dosta grupnih radova a nismo išli na časove i nismo poznavali kolege. Međutim, platforma za učenje je jako kvalitetna i laka za korištenje. Ja sam počela da radim part-time posao mjesec dana nakon dolaska. Pokazalo se da je moguća i kombinacija rada i učenja i da se opet ispune sve obaveze i to sa dobrim rezultatima.
Istina je da je Kanada zemlja velikih mogućnosti. Mi smo za studiranje izabrali Toronto jer smo smatrali da ćemo lakše doći do zaposlenja u velikom gradu. Ispostavilo se da smo bili u pravu. Ja sam počela da radim kao računovođa u jednoj investicionoj kompaniji brzo nakon dolaska. U mom slučaju ja sam se prijavila na jedan oglas za posao u struci, otišla na taj jedan intervju i dobila posao.
Iz ovog mog iskustva sam naučila da ljude koje rizikuju prati i neka dodatna sreća koja im dođe kao dodatni vjetar u leđa. Osim standardnog full-time posla postoje mnogi načini za dodatne zarade poput dostave hrane i tome slično. Što se tiče životnog standarda cijene jesu skočile kao posljedica pandemije ali procentualno manje nego što je slučaj na Balkanu.
Trošak za hranu je zanemariv u odnosu na primanja. Najveći trošak je renta za stan. Ipak satnice su sasvim dovoljne za sve potrebne troškove života.
Nakon završetka studija ja sam predala za Post-Graduation Work Permit i ujedno za produženje Open Work Permita mog supruga u dužini trajanja mojih studija. Zasigurno planiramo da ostanemo jos taj period i iskoristimo tu mogućnost koja nam je pružena.
Trenutno oboje radimo full-time posao sa 5 radnih dana u sedmici. Vikendi su slobodni tako da ih koristimo da uvijek posjetimo neka nova mjesta i steknemo nova iskustva.
